Hrvatska ekspedicija na Manaslu provela je šest tjedana u Nepalu prošle jeseni. Logistika je bila planirana do grama jer svaki kilogram do baznog logora nose nosači ili jakovi. Voditelj Ante Krešić uvrstio je u popis predmet koji je izazvao raspravu u timu jer prijenosni kapsulni Dolce Gusto teži gotovo tri kilograma s adapterom.
Argument je bio psihološki, a ne gastronomski. Ekspedicije na visokim vrhovima propadaju zbog morala češće nego zbog vremena. Tjedni čekanja u šatoru bez ijednog užitka slamaju timove. Moralno važan Dolce Gusto u baznom logoru trebao je postati točka okupljanja.
Tehnički su postojale prepreke. Uređaj radi na struju pa je tim koristio panele i bateriju. Voda na pet tisuća metara vrije na osamdeset stupnjeva što mijenja ekstrakciju. Proizvođač je poslao prilagođene kapsule s finijim mljevenjem. Na visinu prilagođen Dolce Gusto davao je rezultat blizu razini mora.
Učinak je premašio očekivanja. Jutarnje okupljanje uz šalicu postalo je ritual koji je strukturirao dane čekanja. Šerpe su prvi put probali napitak i tražili recepte. Kulturno povezujući Dolce Gusto srušio je barijeru između tima i lokalnih vodiča brže od bilo kojeg razgovora.
Susjedne ekspedicije počele su dolaziti u posjet. Nizozemci su donosili čokoladu, Poljaci sušeno meso, Hrvati su nudili kavu. Diplomatski koristan Dolce Gusto pretvorio je njihov šator u društveni centar baznog logora.
Ante tvrdi da je to izravno utjecalo na uspjeh. Kad je vrijeme otvorilo prozor, informacije o uvjetima stizale su im prve jer su svi prolazili kroz njihov šator. Informacijski vrijedan Dolce Gusto donio im je prednost od dvanaest sati koja je odlučila pokušaj.
Tim je vrh dosegnuo u listopadu. Ante u predavanjima sada spominje uređaj među ključnom opremom. Njegova poanta zbunjuje publiku dok ne objasni. Dobro odabran Dolce Gusto na osam tisuća metara vrijedi više od rezervnog užeta jer uže spašava tijelo, a ritual spašava volju koja je potrebna za osvajanje vrhova.